Manuka med je specijalna, monoflorna vrsta meda koja potječe s Novog Zelanda, a karakterizira ga snažna antibakterijska aktivnost koja se teško može uspoređivati s drugim vrstama meda.

Tijekom povijesti medu su pripisivana brojna ljekovita svojstva, a apiterapija je jedna od rijetkih narodnih metoda liječenja koja se u različitim kulturama održala do danas. Med je namirnica od davnina poznata čovjeku, vrlo cijenjena zbog hranjivih i ljekovitih svojstava. Prvotno se koristio za cijeljenje rana, no kasnije je, s obzirom da se pokazao izuzetno djelotvornim u liječenju infekcija, bio sastavni dio mnogih lijekova koji su se uzimali peroralno.

U Staroj Grčkoj, filozof i liječnik Hipokrat, med je preporučivao za skidanje vrućice i cijeljenje rana. Oxymel, pripravak od meda i octa, Hipokrat je upotrebljavao za olakšavanje kašlja i smetnji u gornjem respiratornom sustavu, a propisivao ga je i kod konstipacije. Varijacije Oxymel formulacije upotrebljavali su kroz povijest brojni liječnici, poput slavnog Galena.

Danas znamo da med zasigurno posjeduje antibakterijsko, antivirusno i antimikotičko djelovanje. Bogat je antioksidansima, posebice fenolima i flavonoidima te se zato može koristiti i kao konzervans. Isti ti antioksidansi štite i brojne tjelesne strukture, a znanstvenim studijama dokazani su kemopreventivni i antikarcinogeni učinci meda.  No nisu sve vrste meda jednake, štoviše postoje značajne razlike.

Novozelandski med koji obećava

Specijalna vrsta meda koja potječe s Novog Zelanda - Manuka med - posljednjih nekoliko godina plijeni pažnju znanstvenika zbog zanimljivog kemijskog sastava i zapanjujućih učinaka na zdravlje čovjeka. Manuka med prave pčele koje obitavaju na području na kojem raste drvo manuka (Leptospermum scoparium). To je monoflorni med koji pčele rade od cvijeća tog drveta. Za tu vrstu meda karakteristična je snažna antibakterijska aktivnost koja se teško može uspoređivati s drugim vrstama meda.Manuka med pokazuje antibakterijsku aktivnost prema patogenim bakterijama poput Staphylococcus aureus i Helicobacter pylori što ga čini potencijalno korisnom prirodnom funkcionalnom hranom kod ulkusa želuca i općenito cijeljenja rana. 

U većini konvencionalnih vrsta meda, za antibakterijsku aktivnost odgovoran je vodikov peroksid koji nastaje pod utjecajem endogenog enzima glukoza oksidaze. Manuka med, povrh vodikovog peroksida, sadrži i druge tvari s jedinstvenom antibakterijskom aktivnošću koje su godinama nazivane tzv. neperoksidni faktori. Dugi niz godina nije bilo poznato koji su kemijski spojevi u pozadini tog fenomena. Prije nekoliko godina uveden je termin Unique Manuka Factor ili kraće UMF (u prijevodu: jednistveni manuka faktor) zbog klasifikacije, odnosno izdvajanja premium proizvoda, a ta je oznaka korištena najviše u marketinške svrhe. Primjerice, UMF 10 značilo je da med ima antibakterijsku aktivnost ekvivalentnu 10%-tnoj otopini fenola. Ipak, od 2008. godine poznata je molekula odgovorna za njegovu snažnu antibakterijsku aktivnost, koja je dugo bila nepoznanica. Znanstvenici pod vodstvom kemičarke Elvire Mavrić s Instituta za kemiju hrane u Dresdenu otkrili su metilglioksal (MGO), supstanciju sa snažnim antibakterijskim djelovanjem koja je prisutna u originalnom manuka medu. Kasnije su postojanje te molekule potvrdile još dvije skupine znanstvenika što je dodatno učvrstilo hipotezu o specifičnom antibakterijskom djelovanju manuka meda.

Da ne bi došlo do zbrke u tumačenju UMF i MGO vrijednosti, znanstvenici su napravili izračun ekvivalentnih vrijednosti koji je prikazan u Tablici 1.

Tablica 1. Odnos između vrijednosti UMF i MGO u manuka medu

 

   UMF                                        5                     10                   15                   20                25

   MGO (mg/kg)                         30                   100                 250                 400             550

 

U istraživanju Attrota i Henlea objavljenom 2009. godine u Czech Journal of Food Science, izneseno je istraživanje o mjerenju koncentracije metilglioksala u 61-nom uzorku manuka meda. Vrijednosti su se kretale između 189 i 835 mg/kg, a pripadajuće antibakterijske aktivnosti bile su između 12,4 i 30,9% ekvivalenta koncentracije fenola. Ta mjerenja jasno su pokazala kako je metilglioksal ključna antibakterijska biološki aktivna komponenta u manuka medu. Smatra se da su vrijednosti 150 mg/kg i više, poželjne te izravno odgovorne za karakteristična antibakterijska svojstva manuka meda. Stoga stručnjaci smatraju da je navođenje koncentacije metilglioksala prikladno za deklariranje njegove jedinstvene biološke aktivnosti.Manuka med iznimno je viskozan zbog sadržaja proteina i koloidnih supstancija, a ima i karakterističnu tamnosmeđu boju. Okus te vrste meda snažniji je od uobičajenih vrsta na koje smo navikli. Isprepliću se zemljane, herbalne i uljne arome, a okus je bogat i kompleksan. Poželjno ga je uzimati na prazan želudac, prije obroka, tako da se polagano otopi u ustima, a može se dodati i u mlaki čaj i hranu.Znanost o manuka medu

Tijekom posljednjih nekoliko godina provedeno je više in vitro studija koje su dokazale antibakterijsko i antivirusno djelovanje manuka meda. U iste su svrhe provedene i studije na animalnim modelima. Također, na animalnom modelu proučavano je i antitumorsko djelovanje manuka meda. U studiji arapskih znanstvenika, miševima s melanomom manuka med apliciran je intravenski, te je zabilježena

33%-tna inhibicija rasta tumora i bolje preživljenje u skupini miševa koji su ga dobivali.

U studiji provedenoj na kulturi stanica, manuka med je pokazao antivirusno djelovanje na replikaciju virusa influence. Također, pokazao je i sinergijsko djelovanje s antivirusnim lijekovima što otvara velik potencijal medicinske primjene.

Kada je riječ o studijama na ljudima, najveći broj istraživanja u žarištu je imao utjecaj te vrste meda na cijeljenje kroničnih rana i na liječenje bolničkih infekcija (MRSA, Cl. difficile, P. aeruginosa). Također, u studiji objavljenoj u British Journal of Nutrition, sigurnost manuka meda s visokom koncentracijom metilglioksala (UMF20+) ispitana je na 20 zdravih dobrovoljaca. Mjerene su razine IgE (radi procjene alergenog potencijala), promjene u komensalnoj i korisnoj crijevnoj mikrobioti te razina N- karboksimetil-lizina (kao pokazatelja glikacije). Ispitanici su konzumirali 20 g manuka meda na dan tijekom 4 tjedna. Uzorci krvi prikupljani su svaki tjedan. Budući da tijekom tog razdoblja nije došlo do promjene mjerenih parametara, autori su zaključili da je manuka med s visokom koncentracijom metilglikosala siguran za primjenu kod zdravih osoba.

U studiji Hayashija i suradnika manuka med pokazao je snažno antibakterijsko djelovanje na 53 klinički izolirana soja Pseudomonas aeruginosa, rezistentna na više lijekova. Naime, od ranije je poznato da manuka med djeluje antibakterijski na gram-pozitivne bakterije (meticilin-rezistentniStaphylococcus aureus - MRSA i Enterococcus rezistentan na vankomicin), a ta studija novijeg datuma pokazala je djelovanje i na gram-negativne bakterije.

Stoga se čini da je manuka med prirodna funkcionalna hrana s moćnim antibakterijskim djelovanjem, koja se preporučuje kod različitih infekcija, ali i za prevenciju i opće dobro stanje organizma.

Proizvode pogledajte OVDJE

 

*Informacije sadržane u ovom blogu nisu zamjena za profesionalni medicinski savjet i ne smiju se smatrati osnovom za donošenje odluka o liječenju.
Ovaj blog isključivo je informativnog karaktera, a za usluge dijagnosticiranja i određivanja medicinskog tretmana obratite se svom liječniku.